VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 21/03/2019

KRAJ POZORIŠTA LUTAKA

 

Haški međunarodni američki sud, kako ga cinično nazivaju zakleti ljubitelji prava, uništio je zadugo svaku mogućnost pomirenja na prostoru bivše Jugoslavije namjerno favorizujući politički, vojno, moralno i medijski jedne i urnišući na tim poljima druge /Srbe/

 

Piše: Nenad TADIĆ

BIJELJINA, 21. MARTA /SRNA/ - Konačnom presudom Radovanu Karadžiću i prvostepenom presudom Ratku Mladiću Haški sud zaokružuje osnovnu političku misiju - dokazati da su Srbi jedini krivci za ratove u bivšoj Jugoslaviji, da su Bošnjaci i Albanci žrtve, a da je jedina hrvatska krivica - sukob sa Bošnjacima.

Haški tribunal, koji su neki pravnici kod nas, ali i u svijetu, cinično nazvali "međunarodni američki sud za bivšu Jugoslaviju", dobio je veliki novac da se organizuje sa tim ciljem, pa je na kraju sve moralo biti i izvedeno u skladu sa sredstvima.

A, to znači duge kazne i medijski žestoko propraćena suđenja svim značajnim okrivljenim Srbima, pretežno tihe procese protiv drugih aktera, ali sa jakom medijskom pompom tokom redovno oslobađajućih ili vremenski simboličnih presuda /Naseru Oriću, Rasimu Deliću, Ramušu Haradinaju, Anti Gotovini i drugim hrvatskim generalima.../.

Najosnovniji uvid u funkcije okrivljenih pred Haškim sudom pokazaće da su na tom sudištu/stratištu, gotovo bez izuzetka, osuđeni predsjednici republika, ministri i generali vojske i policije sa srpske strane, uz niz "običnih" optuženika koji su, najčešće, služili da se preko njih lakše pripreme presude glavnim akterima.

Kod drugih strana, situacija je bila obrnuta - jedan za drugim oslobađani su svi viđeniji akteri rata, što je, valjda, trebalo da dokaže tezu da su zločini drugih strana tek sporadični incidenti.

Tako se odomaćila verzija prema kojoj su u ratu devedesetih godina prošlog vijeka svi protjerivani iz svojih kuća i stanova, a samo Srbi "odlazili dobrovoljno".

Ovaj cinični zaključak direktna je posljedica pravde međunarodnog američkog suda u Hagu i izazvan je potpunim odsustvom bilo kakve empatije ili poštovanja tuđe patnje i žrtve.

Tako su srpska granatiranja dijelova Sarajeva i srpski zločini, koje niko normalan ne spori, procesuirani u detalje, ali isti ti zločini nad stanovništvom srpskih dijelova grada nikada nisu ozbiljno ni razmatrani.

Zločini nad uniformisanim licima bošnjačke ili hrvatske nacionalnosti nazvani su pravim imenom, ali strijeljanje i masovna egzekucija vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, u "Tuzlanskoj koloni" ili klanje pripadnika Vojske Republike Srpske na Igmanu ili Ozrenu jednostavno su prećutani.

Haška podjela sa holivudskim kaubojskim šmekom na "dobre i loše momke" i "agresore i mirne građane" dovela je do morbidnog i apsurdnog etiketiranja sarajevskih Srba kao agresora na sopstveni grad, pa su, shodno tome, Srbi iz BiH prozvani agresorima na zemlju u kojoj žive?!

Dug je spisak haških pravosudnih "proizvoda" u BiH i na prostoru cijele bivše Jugoslavije, a svaki se završava sa presudama koje jednu stranu vode u zatvor na stotine godina i stavljaju joj medijsku i pravosudnu omču oko vrata, a drugi dobijaju moralnu satisfakciju kao jedine žrtve.

Osnovan da potvrdi američku i, uopšte, NATO verziju raspada Jugoslavije i da na primjeru Srba pošalje jasnu poruku da će tako proći svako ko izađe van dozvoljenog okvira međunarodne sile, Sud je prilježno i uz par "popravnih ispita" sasvim otplatio svoje finansijere.

Spriječena je svaka mogućnost iskakanja iz matrice haškog pravosudnog igrokaza, a u slučajevima kada su neke sudije odlučile da se malo bave i pravom, poput prve presude hrvatskim generalima iz akcije "Oluja", osuđenim na velike zatvorske kazne, žalbena vijeća su stvar vraćala na "pravi put".

Tako je hrvatska vlast oprala ruke za protjerivanje Srba iz Hrvatske i njihovo svođenje na nebitnu nacionalnu manjinu od jedva tri odsto, a zapadne sile i NATO poslali su poruku da ne zaboravljju svoje saveznike i da oni koji su sa njima ne mogu biti krivi ni za šta.

Ipak, manje poslušni Hrvati iz BiH osjetili su djelić bijesa koji su strani mentori svakodnevno ispoljavali prema dežurnim "parijama" Srbima - kažnjeni su za rat protiv Bošnjaka koji su bili određeni za njihove saveznike.

Zbog toga su samo Hrvati platili kaznu za zločine, a druga, bošnjačka strana, koja je odradila svoju napisanu ulogu, sasvim je amnestirana. Ni jedni ni drugi nisu u Hagu odgovarali za bilo kakav zločin nad Srbima u BiH, ako se izuzme par zatvorskih čuvara.

Haški međunarodni američki sud, kako ga kolokvijalno nazivaju neki zakleti ljubitelji prava, uništio je zadugo svaku mogućnost pomirenja na prostoru bivše Jugoslavije, namjerno favorizujući politički, vojno, moralno i medijski jedne i urnišući na tim poljima druge /Srbe/.

To je jedina stvar o kojoj ne može biti spora kada je riječ o "pravosudnoj instituciji" koja se bavila čak i jezičkim pitanjima, osnivajući "BHS jezik".

Raspad Jugoslavije i osnivanje Haškog suda sa ovakvim ciljevima jednako su bili pogubni za srpski narod, koji je od pobjednika u dva svjetska rata i, objektivno, najzaslužnijeg za stvaranje obje Jugoslavije završio na optuženičkoj klupi kao tvorac "udruženog zločinačkog poduhvata" protiv svega što oko njega živi i diše.

Otuda će zatvaranje Haškog tribunala označiti kraj jedne morbidne pokazne vježbe u kojoj su uglavnom Srbi, ali, ponekad, i drugi akteri, bili tek pogodne "radne makete" za sve što će kasnije biti isprobano ili se upravo isprobava nad nekim dugim nacijama i u drugim sredinama.

Ne ulazeći u dokazni postupak protiv Radovana Karadžića niti bilo koga drugog, ali upoređujući žrtve, broj protjeranih i stradanja na svim stranama, mora se primijetiti prijeteća provalija između doživotnih robija za srpske aktere rata i nikakvih kazni na drugim stranama.

To ne samo da neće dovesti do bilo kakvog pomirenja u BiH i u regionu, a jasno je da to i nije bila namjera haškog međunarodnog američkog suda, već će ostaviti mržnju koja će decenijama sprečavati bilo kakav egzistencijalni dogovor među onima koji tu žive.

Haški sud, koji je često ličio na pozorište lutaka čije konce promišljeno vuče ruka sa strane, uskoro se zatvara, ali pravda i nacionalno i međuvjersko pomirenja u BiH i bivšoj Jugoslaviji ostaju utamničeni u njemu zauvijek.

Kao bespotrebno ubistvo, kao leš ubijenog zazidan u temelje mosta kojim saobraćaj nikada neće ići.