VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 27/03/2019

ŠEHIDI U BOBANOVOM CARSTVU

 

Kriza u Federaciji BiH, ili kako joj u Sarajevu tepaju "većem entitetu", izazvana je borbom za teritoriju i što veću kontrolu nacionalnog prostora, a to je i bio jedan od razloga za rat tokom devedesetih godina prošlog vijeka.

 

Priredio: Nenad TADIĆ

BIJELJINA, 27. MARTA /SRNA/ - Četvrt vijeka od stvaranja Federacije BiH /FBiH/, odnosno hrvatsko-muslimanske federacije, skoro je prećutano u Sarajevu i zapadnom Mostaru, a razlog je jasan - riječ je o neželjenoj složenoj državi, u koju su i Hrvati i Bošnjaci utjerani američkom voljom.

Nacionalni i vjerski rat Hrvata i Muslimana, koji je 1993. godine bjesnio u centralnoj Bosni i dijelovima Hercegovine, u potpunosti je negirao /do danas njegovanu/ tvrdnju o "srpskoj agresiji" na BiH.

Bilo je neodrživo braniti stav da su Hrvati i Bošnjaci žrtve koje se bore protiv "agresorskih Srba", a da međusobno ubijaju jedni druge, pale imanja i otvaraju logore.

Hrvati su i tada, kao i danas, preferirali samo jednu BiH - onu u kojoj oni imaju Herceg-Bosnu, odnosno svoju političku i teritorijalnu autonomiju, a u FBiH su ušli pod žestokom pritiskom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, otplaćujući zapadnim saveznicima pomoć pri stvaranju nezavisne Hrvatske.

S druge strane, ratni muslimanski lider Alija Izetbegović, koji je odbio sve mirovne planove za BiH, osim posljednjeg u Dejtonu /koji je prihvatio pod američkom ucjenom da će prestati da mu pomažu/, morao je da stavi potpis jer njegove snage nisu dobro stajale na frontu prema Vojsci Republike Srpske.

Šta je zaista mislio o Vašingtonskom sporazumu, Izetbegović je pokazao naredne godine, kada se uopšte nije pojavio na proslavi godišnjice neželjene federacije u Vašingtonu.

U takvoj konstelaciji snaga federalni partneri su se gledali u oči i lagali jedni druge, znajući da se lažu. Kao i danas, uostalom.

Izetbegović i njegova SDA imali su samo jedan cilj od početka rata u BiH, koji je najavio on sam pred referendum 1992. godine, kada je rekao: "Žrtvovaću mir za suverenu i nezavisnu BiH".

On se oduvijek borio samo za "duše muslimana" - to je ono što je napisao u svom životnom djelu "Islamskoj deklaraciji", a zbog toga je i odbijao mirovne planove, ne hajući za to koliko drži teritorije.

Što rat duže traje, više se raspada multietničko društvo, ruše "mješoviti brakovi" i pucaju porodične veze - zato je muslimanski lider odbijao i kantone i entitete i sve što mu je nuđeno jer je želio duži sukob i što posvađanije nacionalne, a, samim tim, i vjerske zajednice.

Hrvati u BiH, pak, nikada nisu odustali od stava da nema konstitutivnosti bez političke i teritorijalne autonomije, što je ponavljao i njihov lider Mate Boban.

Ništa se suštinski do danas nije promijenilo u stavovima bošnjačke i hrvatske političke elite u BiH - i dalje traje formalna priča o Izbornom zakonu, te kvotama za predstavljanje Hrvata u federalnim tijelima.

Zapravo, riječ je o želji političkog Sarajeva da se obračuna sa bilo kakvim hrvatskim težnjama da budu ozbiljniji politički faktor u najvećem dijelu FBiH, odnosno da sasvim relativizuju i, na kraju, obesmisle pojam, za početak hrvatske, a onda i svake druge konstitutivnosti u BiH.

Taj bošnjački san o principu "jedan čovjek - jedan glas", koji nije karakterističan za višenacionalne sisteme, nije proistekao iz "evropskih normi", već iz vjerski proklamovane i napisane Izetbegovićeve teze da će muslimani imati državu po svome kada ih bude iznad 50 odsto.

Hrvati se, za to vrijeme, demografski, ali i politički, sve više povlače prema zapadnoj Hercegovini i rubnim kantonima, gdje su još većina, praveći što kompaktniju nacionalnu teritoriju, odnosno, za sada neformalno, aktivirajući Herceg-Bosnu.

Sve to vrijeme traju isprazne političke bajke o presudi "Sejdić-Finci" i promjeni Izbornog zakona, a ogoljeni raspad interesne i nametnute zajednice nazvane FBiH pokriva se pričama o "krizi institucija" i "problemima u konstituisanju vlasti".

U toku je pokušaj političke bošnjačke elite da ostvari, bar djelimično, san svog pokojnog lidera o teritoriji sa više od 50 odsto muslimana, podgrijan rezultatima posljednjeg popisa stanovništa, pogotovo u FBiH.

Jednostavnije rečeno, kriza u FBiH, ili kako joj u Sarajevu tepaju "većem entitetu", izazvana je borbom za teritoriju i što veću kontrolu nacionalnog prostora, a to je i bio jedan od razloga za rat tokom devedesetih godina prošlog vijeka.

Jasno je da FBiH nema budućnosti, da Hrvati sebe vide unutar svoje preostale autonomije, a da je za Bošnjake ona postala pretijesna.

Otuda se povremeno u stalno tinjajući hrvatsko-muslimanski konflikt pokušava uvući Republika Srpska, jedini dio današnje BiH u kojem funkcioniše sve što je i predviđeno Ustavom i zakonima.

Pokušaj da se u svijet pošalje poruka kako nije problem samo u raspadu FBiH, već da u BiH "ništa ne funkcioniše", predstavlja laž jednaku onoj da su šehidi /mučenici za islamsku vjeru/ - borci za građansku BiH.

Ko u to želi da vjeruje neka ide da živi u FBiH. Tamo ima mjesta - jer je riječ o "većem entitetu".