VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 24/04/2019

GRANATAMA PO KOLONI SRBA, DJECI I STARCIMA, KOJI SU BJEŽALI IZ GRADA

 

Ispaljene granate su ispresijecale kolonu na više mjesta, a na svim tim mjestima ostao je izvjestan broj mrtvih civila koji su pokušali da pobjegnu pred najezdom muslimanskih jedinica... Jedna od granata pala je ispred našeg traktora, a u eksploziji su stradali moj brat i njegov sin... Nakon što su utihnuli pucnji, uspio sam prići saborcima. Primijetio sam da su bili razoružani i da su kao zarobljenici pobijeni.

 

Priredila: Tatjana Parađina

BANjALUKA, 24. APRILA /SRNA/ - Žena iz Sanskog Mosta koja je preživjela zlodjela pripadnika Petog korpusa takozvane Armije BiH ispričala je u svjedočenju da su Srbi masovno počeli da napuštaju svoje domove 10. oktobra 1995. godine u večernjim časovima, kada se pronio glas da je muslimanska vojska prodrla do naselja Zdena, na oko 2,5 kilometara od centra grada.

"Uzeli smo najneophodnije stvari iz kuće i natovarili na traktor koji je vozio moj brat i uputili se prema Bronzanom Majdanu. Na traktoru su bili naši roditelji i bratov četrnaestogodišnji sin. Moj otac je do tada imao tri moždana udara, majka je bolovala od dijabetesa, amputiran joj je dio jedne noge i stopalo druge", ispričala je žena čiji je identitet poznat Srni, a koji neće biti objavljen s obzirom na to da je postupak za zločine počinjene u zapadnokrajiškim opštinama u toku.

Ona je u svjedočenju, koje je u posjedu Srne, navela da se ubrzo formirala kolona srpskih izbjeglica koja je napuštala Sanski Most, a na koju su muslimanske jedinice otvorile strahovitu vatru iz svih vrsta oružja.

"Kolona je bila veoma duga i sporo se kretala. Muslimanski vojnici gađali su granatama po koloni Srba, a jedna od njih pala je ispred našeg traktora. U eksploziji su stradali moj brat i njegov sin", istakla je žena u potresnom svjedočenju.

Prema njenim riječima, ispaljene granate su ispresijecale kolonu na više mjesta, a na svim tim mjestima ostao je izvjestan broj mrtvih civila koji su pokušali da pobjegnu pred najezdom muslimanskih jedinica.

"Ne mogu da tvrdim koliko je tačno bilo poginulih, ali znam da su granate padale veoma često na kolonu u dužini od jednog kilometra", navodi se u svjedočenju.

Svjedok po nacionalnosti neopredijeljen rođen od majke Srpkinje i oca muslimana je, takođe, jedan od onih koji su preživjeli zlostavljanje od pripadnika muslimanskih jedinica u Sanskom Mostu u proteklom ratu.

U svjedočenju, koje je u posjedu Srne, on je naveo da je u proteklom ratu bio pripadnik 16. krajiške brigade i da je sa svojom jedinicom u septembru 1995. godine bio na ratištu na području opštine Sanski Most, gdje su pokušali da zaustave dejstvo jedinica takozvane Armije BiH iz Bihaća.

"Prilikom povlačenja, moj vod je ostao u zaštitnici jedinice u mjestu Korćanica, na planini Grmeč. Jedna izviđačka grupa Armije BiH presjekla nam je put i zarobila moju grupu saboraca koja je brojala šest ili sedam ljudi. Prilikom silaska ostatka naše jedinice otpočela je borba i tom prilikom sam ranjen u lijevu šaku. Uspio sam da pobjegnem u obližnju šumu", navodi se u svjedočenju.

Dok se skrivao, ispričao je svjedok, čuo je pucnje i jauke saboraca koji su pobijeni.

"Nakon što su utihnuli pucnji, uspio sam prići saborcima. Primijetio sam da su bili razoružani i da su kao zarobljenici pobijeni. Njihove leševe je po završetku rata našao IFOR, a prisustvovao sam njihovoj identifikaciji u `Deurića hali` u Banjaluci kada sam ih i prepoznao", istakao je svjedok.

On je dodao da je narednih dana, nakon skrivanja u šumi, lutao u okolini mjesta Lušci Palanka, koje pripada opštini Sanski Most, gdje su ga na tavanu napuštene kuće pronašli pripadnici takozvane Armije BiH i odveli u vojnu policiju.

"Tu su me ispitivali o mom učešću u ratu, a dok sam davao izjavu više puta sam udaran nogama i rukama. Nakon ispitivanja prebačen sam u komandu, u sjedište vojne policije. Prilikom prevoza do komande, muslimanski vojnici stali su pored rijeke, izveli me iz vozila i tukli nogama i rukama. Potom su me odveli u sanitet u Krupu na previjanje. Tu je došao jedan pripadnik Armije BiH koji je pričao da su prije 10-15 dana `sredili` grupu srpskih vojnika u šumi, što je vremenski odgovoralo ubistvu mojih saboraca", rekao je svjedok.

Prema njegovom svjedočenju, u Krupi ga je pregledao ljekar koji mu je rekao da od "njegove ruke nema ništa i da je treba odsjeći sjekirom".

"Kasnije su me sa još jednim srpskim zarobljenikom prebacili u zgradu korpusne policije. Vojni policajci su odmah počeli da tuku tog čovjeka štapovima, rukama, nogama, a potom su nas ispitivali. Nakon ispitivanja, čovjeka su ponovo pretukli. Nakon toga, odveli su nas u mali kavez iza zgrade. Tu smo proveli dva dana, a potom su nas prebacili u podrum zgrade. Sutradan su mene prebacili u kasarnu u Bihaću, gdje je bio sabirni centar za zarobljenike. Tu su me ispitivali o dešavanjima na prostoru Republike Srpske", naveo je svjedok.

Prilikom ispitivanja, kaže on, više puta su ga tukli zatvorski čuvari. Ispitivanje je vršio oficir, čiji identitet je poznat Srni, a koji neće biti objavljen budući da je postupak za zločine počinjene u zapadnokrajiškim opštinama u toku.

"Sa mnom u zatvoru bilo je oko dvadesetak ljudi i u razgovoru sam saznao da su tokom boravka svi bili fizički zlostavljani. U toku noći, prilikom ispitivanja u prostorijama zatvora slušali smo jauke zatvorenika koje su tukli čuvari zatvora", ispričao je svjedok koji je razmijenjen 27. januara 1996. godine sa ostalom grupom zarobljenika u mjestu Koprivna, kod Oštre Luke.