VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 11/06/2019

FILM "RATNE PRIČE SA KOŠARA" ŽELJA DA HEROJIMA KAŽEMO - HVALA

 

Na Košarama su pretežno stradali vojnici na odsluženju vojnog roka. To su tada bili dečaci koji su imali 18, 19, 20 godina. Ginulo se od snajpera, granata, ali i kasetnih bombi koje su zabranjene svim konvencijama. Njih je bacio NATO i to su dani kada smo imali najveći broj žrtava i kada je poginulo 16 dječaka iz 125. motorizovane brigade...

 

Razgovarao: Darko Gavrilović

BANjALUKA, 11. JUNA /SRNA/ - Autor dokumentarno-igranog filma "Ratne priče sa Košara" Slađana Zarić istakla je da je ovo filmsko ostvarenje nastalo kao pokušaj da ljudima koji su učestvovali u bitkama na Košarama poslije 20 godina prvi put kažu hvala jer se u Srbiji nije znalo kroz šta su oni prolazili.

"Sa tim filmom smo uspeli da to prikažemo i iskažemo zahvalnost za ono što je onda, a i danas najdragocenije, a to je žrtva za odbranu otadžbine", rekla je Zarićeva u intervjuu Srni.

Zarićeva, koja je autor više dokumentarnih filmova inspirisanih srpskom istorijom i ratovima, kaže da je serijal "Ratne priče sa Košara" i "Ratne priče sa Paštrika" počela da radi prije dvije godine.

"Činilo mi se da javnost u Srbiji nije znala šta se tamo dešavalo, što je pokazao i rejting ovih filmova, koji su veoma gledani. Do sada je o toj temi rađeno nekoliko dokumentarnih filmova u Srbiji, pisane su i knjige, ali je to uvek rađeno sa aspekta jedne jedinice ili pojedinca i iz toga nisam shvatala zašto se često kaže pakao Košara", rekla je Zarićeva.

Prema njenim riječima, jedini način na koji je mogla da dočara to što su pripadnici Vojske Jugoslavije preživjeli prije 20 godina jeste da ispriča kompletnu priču, sa hronologijom dešavanja i prateći iz dana u dan, iz časa u čas ono što se tih dana dešavalo na albansko-jugoslovenskoj granici 1999. godine.

"Na Košarama je bilo nekoliko jedinica, najpre su tu bili graničari koji su možda podneli najteži napad i vodili najtežu bitku prva dva dana jer su Košare bile iznenađenje. Paštrik nije bio iznenađenje jer kada su jednom probali da prođu preko Košara i kada je taj napad terorističkih snaga UČK bio odbijen, bilo je očekivano da će probati kod Prizrena, odnosno na Paštriku. Tada je Vojska Jugoslavije bila mnogo spremnija i činjenica da je na Paštriku stradanje neprijatelja bilo 20 puta veće u odnosu na žrtve u redovima Vojske Jugoslavije govori o tome koliko je vojna operacija na Paštriku bila briljantno izvedena", kaže Zarićeva.

Ona je film "Ratne priče sa Košara" ocijenila veoma emotivnim i iskrenim u kojem učesnici borbe otvoreno i do detalja opisuju sve što se dešavalo u bitkama koje su vodili.

"Na Košarama je zaista bilo strašno, bitka je trajala 67 dana na Prokletijama na nadmorskim visinimama iznad 2.000 metara. To je bila bitka u kojoj je, kako kažu moji sagovornici, smrt bila stalno prisutna. Kad sam ih pitala šta je bilo najstrašnije na Košarama, oni kažu da je to vreme kada se ne puca, jer kada se puca nosi vas adrenalin, ne razmišljate o onome što se dešava, o drugu koji gine pored vas, a kad se ne puca onda kreću misli i očekivanja šta će biti", rekla je Zarićeva.

Prema njenim riječima, na Košarama su pretežno stradali vojnici na odsluženju vojnog roka.

"To su tada bili dečaci koji su imali 18, 19, 20 godina. Ginulo se od snajpera, granata, ali i kasetnih bombi koje su zabranjene svim konvencijama. Njih je bacio NATO i to su dani kada smo imali najveći broj žrtava i kada je poginulo 16 dječaka iz 125. motorizovane brigade. Svedočenja o tome su toliko potresna, jer preživeli momci pričaju da su tela bila raznesena i iskasapljena", kaže autor filma.

Zarićeva dodaje da je ostala iznenađena kada je spoznala da se vojnici i poslije 20 godina sjećaju najsitnijih detalja.

"Kada znamo kroz šta su ta deca prošla, da je agonija i trauma trajala 67 dana, da su stalno pored njih padale granate, da su gledali kako ginu njihovi najbliži drugovi onda su njihova svedočenja iznenađujuća. To je kod mene, a pretpostavljam i kod većine ljudi koji su gledali film izazvalo poštovanje i divljenje tim ljudima", rekla je Zarićeva.

Najemotivniji trenutak u karijeri, dodaje Zarićeva, doživjela je na premijeri filma u beogradskom Domu garde kojoj je prisustvovao i veliki broj učesnika borbi sa Košara.

"Na toj premijeri sam izašla na binu i zaplakala, a onda sam doživela najemotivniji trenutak u karijeri. Kada sam pozvala prisutne učesnike bitke sa Košara da izađu na pozornicu i rekla da aplauzi te večeri i narednih dana pripadaju njima svi u sali u kojoj je bilo oko 800 ljudi su ustali i aplaudirali 15-20 minuta. To je nešto što retko doživite da emocija i podrška tim ljudima bude prisutna u tolikoj meri", istakla je Zarićeva.

Prema njenim riječima, svjedoci sa Košara su ljudi koji su gledaocima dali ono što je njima bilo najteže.

"Podelili su preko mene svoje traume, a obično ratnici ni svojim porodicama ne pričaju kroz šta su prošli. Kada vam neko ukaže takvu vrstu poverenja, onda sam imala ogromnu bojazan kako će oni reagovati na film", priznaje Zarićeva.

Ona je ocijenila da je film "Ratne priče sa Košara" urađen iskreno, jer je ispričana priča onako kao što se i dogodila.

"Mislim da je iskrenost mojih sagovornika i mene dala ljudsku dimenziju filmu i to je razlog zašto se veliki broj ljudi poistovetio sa njima. Svi smo njihove priče osetili kao naše", kaže Zarićeva.

Zbog truda da film bude maksimalno objektivan i sgledavanja rata na Košarama sa obje strane, dodaje ona, izostale su negativne reakcije na film.

Ona kaže da je posebno iznenadilo da je kosovski javni servis napravio specijalnu emisiju o filmu u kojoj su se mogli čuti pozitivni komentari, da je RTS uradio film profesionalno i na visokom nivou.

"Sa kolegom koji je albanolog paralelno sam radila istraživanja o tome šta Albanci govore o Košarama i kako oni percipiraju taj događaj. Film je rađen u dokumentarno-igranoj formi jer nije postojao arhivski materijal, izuzev nekoliko kadrova RTS-a. Odlučila sam da radim rekonstrukcije događaja koje još sugestivnije deluju na publiku. Istražujući arhivu, shvatila sam da Abanci imaju mnogo arhivskog materijala, otišla sam u Prištinu i od novinara koji je bio medijska podrška UČK otkupila materijal tako da u filmu imamo i ekskluzivni materijnal sa naprijateljske strane", kaže Zarićeva.

Kuriozitet "Ratnih priča sa Košara", prema riječima autora ostvarenja, je i činjenica da bitku oba naroda slave kao svoju pobjedu.

"Pokušavala sam da pronađem paralelu u ratovima u Hrvatskoj i BiH i nisam mogla da nađem da postoji ijedna bitka koju oba naroda slave kao svoju pobedu. To smo možda imali sa Kosovskim bojem, ali ne znam da je u modernoj istoriji neka bitka tumačena na taj način. Zaista smatram da smo mi na Košarama pobedili. Vojska se jeste povukla, ali posle političkog sporazuma, Kumanovskog", navodi Zarićeva.

Ona je ocijenila da je dokumentarni film, kao snažno oruđe u borbi za istinu, apsolutno potcijenjem i u Srbiji i u Republici Srpskoj.

"Dobar dokumentarni film je multimedijalna istorija koja ostaje za sledeće generacije. Kada pogledamo kolika je produkcija dokumentarnih filmova u zapadnim zemljama jasno je zašto se to radi. S jedne strane plasirate priču koju želite, a sa druge ti filmovi su veoma gledani", kaže Zarićeva.

Prema njenim riječima, rejtinzi filmova koje je radila u proteklih 15 godina na RTS spadaju u najgledanije dokumentarne filmove, a mnogi od njih su imali rejting veoma dobrih igranih filmova.

"`Ratne priče sa Košara` i `Ratne priče sa Paštrika`, koje su emitovane na prajmtajmu RTS-a i imale jedno reprizno emitovanje uz pregledi na `Jutjubu` pogledalo je sedam miliona ljudi. To je cela jedna zemlja. To govori o tome koliko smo željni takve forme novinarstva, ali i koliko spostvenu istoriju apsolutno ne poznajemo", kaže Zarićeva.

Film "Ratne priče sa Košara" snimljen je u produkciji RTS-a, a njegova projekcija biće upriličena večeras u Kulturnom centru Banski dvor u Banjaluci u 19.00 časova.