Specijalni servisi 27/01/2020
Duško Trifunović postigao je umjetnički ideal koji je za mnoge teško dostižan - njegove pjesme popularnije su i poznatije od njega
Priredio: Nenad TADIĆ
BIJELJINA, 27. JANUARA /SRNA/ - Čuveni srpski i eks-jugoslovenski pjesnik i tekstopisac mnogobrojih pop-rok balada Duško Trifunović, koji je oporu poeziju majstorski umotavao u oblandu popularne muzike, umro je 28. januara 2006. godine.
Trifunović je bio plodan stvaralac koji je napisao dvadeset knjiga poezije, četiri romana i nekoliko drama. Smatra se zaslužnim za kreiranje onoga što je kasnije nazvano "sarajevska rokenrol škola".
Zapamćen je kao autor emisija na TV Sarajevo "Šta djeca znaju o zavičaju".
Po izbijanju rata 1992. godine prešao je da živi u Novi Sad, gdje je nastavio da radi za tamošnju televiziju.
Trifunović je svoj vizionarski poduhvat u stvaranju sarajevske i jugoslovenske muzičke scene sedamdesetih godina prošlog vijeka platio visokom cijenom - drugi su postali poznati i priznati interpretirajući njegove stihove, a on je označen kao "medijski poeta" i "pjesnik lakih nota".
Živeći kao pjesnik zaposlen na televiziji, a radeći kao traženi tekstopisac rokera i pop zvijezda, Trifunović je napisao cijeli muzičko-poetski vijenac o generacijama koje su zapamtile dva rata i jedan mir i koje su živjele u hibernaciji slatke i varljive nade pune ideala.
Lakoća pisanja i "populistički" stihovi bili su samo zanatska varka iza koje su se krile nježne, opore, politički angažovane, socijalne, ljubavne i druge teme o kojima popriličan broj eks-jugoslovenskih poeta u to doba /sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka/ nije pisao na takav način.
Svoj odnos prema svijetu, kao majstor svoga posla, Duško je poredio sa dobrim zanatlijom na kojeg više niko ne računa, a koji, zapravo, drži svijet, jer će tu biti prije i poslije svega. Otuda jedna od najcitiranijih Duškovih pjesama ima stihove:
"Ne očekuj da te iko razumije, radi svoje ti si čovjek od zanata/ svu nesreću oko tebe što se vije stvorile su sitne duše iz inata".
Ne postoji pjevač i pop ili rok grupa sa prostora bivše Jugoslavije koja nije otpjevala barem stih Druška Trifunovića.
Duško je pogodio da se u gradu u kojem je ispjevao najbolje stihove - Sarajevu "neće ništa po njemu zvati", mada će među svakodnevnim zvukovima života njegovi stihovi još decenijama odzvanjati ulicama, koncertnim salama, u TV i radio emisijama...
Najpoznatiji sarajevski pjesnik prognan je iz biografije grada za čije je kulturno uzdizanje u drugoj polovini 20. vijeka i sam veoma zaslužan.
Dug je spisak besmrtnih pjesama koje je napisao Trifunović, a koje i danas pjevuše milioni stanovnika bivše zemlje i neznajući čiji su.
Tako je Trifunović postigao umjetnički ideal koji je za mnoge teško dostižan - njegove pjesme popularnije su i poznatije od njega. Šta bi pjesnik više mogao da očekuje?
Gledano van medijske slave i izvan rok i pop balada, Duško Trifunović je bio ozbiljan pjesnik koji je usred ideološkog doba, Hladnog rata i blokovske podjele svijeta pjevao o - čovjeku i njegovim snovima, vrlinama i manama.
Duško je bio hroničar vremena /koje je, u tome, slično današnjem/ u kome su pojedinci bili tek zalog "velikim idejama", te tako skrajnuti i ostavljeni na marginama vremena. O njima /o nama/ Trifunović je spjevao stihove:
"Što god sam goreo duže, manje sam grejao, zna se, velike vatre služe da male vatre gase".
Duško Trifunović sahranjen je 30. januara 2006. godine na Čeratskom groblju u Sremskim Karlovcima.
Na Palama se jednom godišnje održava književna manifestacija "Dani Duška Trifunovića", koja okuplja pjesnike iz Republike Srpske, Srbije i Crne Gore.