VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 23/04/2020

BAKA JOVANKA: U KRAJINI ŽIVIMO UZ POMOĆ SRPSKE I SRBIJE

 

Narod u Krajini godinama stradava, ali i opstaje na svojim ognjištima. Vlasti u FBiH ne vode dovoljno računa o povratnicima, čije su oči i nada uprte u Republiku Srpsku i Srbiju, jer jedino uz njihovu pomoć živjeće Krajišnici na svojim ognjištima

 

Piše: Jelena DEŠIĆ

DRVAR, 23. APRILA /SRNA/ - Baka Jovanka Kecman /85/, srpski povratnik u selo Trninić brijeg u Drvaru, priča Srni kako se srpski narod u Krajini uzda samo u Srpsku i Srbiju jer vlasti kojima pripadaju ne vode računa o njima.

Baka Jovanka je 1999. godine na temeljima spaljene kuće podigla novu i od tada joj je ponovo "srce na mjestu", jer se nakon rata među prvima vratila tamo gdje se rodila i gdje, kako kaže, pripada.

"Mi smo u Krajini ničiji, ali Bog vidi naše muke i valjda nas čuva. Šta bi da nije Srpske i Srbije", ističe baka Jovanka.

Osamdesetpetogodišnja Drvarčanka priča kako narod u Krajini godinama stradava od ratova, muka, bolesti i nepravde.

"Sjećam se kao djevojčica 1943. i 1949. godine naišla neka bolest, dobiješ temperaturu i umreš, nije bilo lijeka. Evo i danas mnogo godina kasnije pojavi se ova nesrećna bolest virus korona, isto temperatura i nema lijeka", priča baka Jovanka Srni i prisjeća se ko je tih davnih godina umirao, nabraja umrle, kako kaže, sve iz komšiluka.

Ona danas svjedoči kako se sve ponavlja, svaka muka na čovjeka.

"Ovo što je sada snašlo cijeli svijet, ova muka, ja to ne pamtim. Kako će se ovo završiti ne znam, samo vidim i čujem narod umire, stariji svijet, dolazi na njih taj virus korona", besjedi baka Jovanka, dok sjedi ispred svoje kuće u selu Trninić brijeg nadomak Drvara i prepričava svoje sjećanje.

Poslije Drugog svjetskog rata, sjeća se ona, ljudi su bili gladni, a u njenoj kući 15 čeljadi.

"Pune četiri godini nismo znali šta je pura ili hljeb, dok nije 1945. godine došla pomoć u vidu brašna. Majka nam je dva dana pekla hljeb - bili smo gladni, nikako da nas nahrani. Hrane su imale samo poneke porodice u našem selu Dešići, i to kuća Vicuke Dejanca i iz Perića jedna kuća", priča baka Jovanka.

Iako su kroz vrijeme Krajišnici stradali, ona dodaje da su ipak preživjeli.

"Preživjela sam Drugi svjetski rat, pa građanski, a sada muku mučimo sa ratom bez metaka. Ovo je neviđeni neprijatelj, ali preživjeće ovaj narod. Čujem, samo nema oboljelih od virusa u Grahovu i Drvaru", govori baka Jovanka dok sabira svoja sjećanja sa suzom u oku, štapom u ruci i sa nebrojeno bora na licu.

Po njenim brazdama na licu vidi se jedan život koji je, kako ona kaže, bio i lijep i ružan.

"Pobijedićemo mi i ovu muku koja nas je snašla, ovaj virus. Uvijek je izlazeće sunce ljepše od zalazećeg, novo jutro donosi ljepotu", priča baka Jovanka sa nadom u glasu i čvrstom vjerom u srcu.