VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 14/05/2020

"OTAC" /ETNIČKI OČIŠĆENE/ DRŽAVE

 

Tuđman se nije libio da javno prizna da je htio rat devedesetih jer je to bio jedini način da se Hrvatska osamostali. "Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije htjela", rekao je Tuđman /a ostalo zabilježeno na audio i video snimcima/ tokom govora na Trgu Bana Jelačića u maju 1992. godine

 

Piše: Nenad TADIĆ

BIJELJINA, 14. MAJA /SRNA/ - Franjo Tuđman /1922-1999/, čiji dan rođenja, 14. maj, obilježava Hrvatska, riješio je "srpsko pitanje" u Hrvatskoj na tragu "recepta" Ante Starčevića i ustaša - protjerao je trećinu Srba, preostalu nakon genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/.

Tuđman je postao prvi čovjek HDZ-a u secesiji Hrvatske od Jugoslavije, uz veliku naklonost njemačke obavještajne službe BND.

Sredstva za razvoj hrvatskog secesionizma nabavljao je od ustaškog dijela hrvatske dijaspore. Jedan od lidera HDZ-a i tadašnji ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak došao je upravo iz tih krugova.

U Tuđmanovo vrijeme, Hrvatska je otvorila granicu za ustaše i njihove porodice, pogazila jugoslovenski ustav i krenula u nezakonito otcjepljenje.

Tuđman je poznat po svojoj knjizi "Bespuća povijesne zbiljnosti", koja revizionistički govori o dešavanjima u Drugom svjetskom ratu i ustaškoj NDH.

On je tvorac priče o svega nekoliko desetina hiljada ubijenih Srba, Jevreja i Roma u Jasenovcu.

Tuđman je na predizbornom skupu devedesetih godina 20. vijeka, javno, pred hiljadama ljudi, izjavio da se "ponosi time što mu žena nije ni Srpkinja, ni Jevrejka".

Od kraja Drugog svjetskog rata takve izjave političkih lidera u Evropi bile su nezamislive.

Na audio i video trakama ostala je zabilježena Tuđmanova naredba na sastanku sa generalima na Brionima, izgovorena uoči hrvatske vojno-policijske akcije "Oluja" - "Srbima treba zadati takve udarce da oni, praktično, nestanu".

Sa muslimanima u BiH stvorio je pakt protiv Srba, po ugledu na poglavnika Antu Pavelića i njegov ustaški pokret.

Muslimanske trupe "Petog korpusa" borile su se za Tuđmanov račun protiv Srba u Krajini, a on je zauzvrat prebacivao oružje za Izetbegovićeve jedinice koje su se zvale "Armija BiH".

Tuđmanove ambicije o stvaranju Herceg-Bosne kosile su se sa Izetbegovićevom islamskom doktrinom o šerijatskoj BiH, koju je iznio u svojoj "Islamskoj deklaraciji", pa je jedno vrijeme ratovao i protiv muslimanskih snaga.

On se nije libio da javno prizna da je htio rat devedesetih jer je to bio jedini način da se Hrvatska osamostali.

"Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije htjela", rekao je Tuđman /a ostalo zabilježeno na audio i video snimcima/ tokom govora na Trgu Bana Jelačića u maju 1992. godine.

Uprkos svjesnom izazivanju ratnog haosa, smrti i razaranja, etničkog čišćenja stotina hiljada Srba u akcijama "Oluja" i "Bljesak", te ratu sa Srbima i muslimanima u BiH, za dio hrvatskih medija Tuđman je kriv isključivo zbog toga što je dozvolio mafijašku privatizaciju u zemlji.

Za veći dio hrvatskog društva, Tuđman je "otac nacije" i najpopularnija istorijska ličnost.

Haški tribunal je u nekoliko presuda pominjao Tuđmana u dijelu o udruženom zločinačkom poduhvatu, prije svega, u kontekstu zločina hrvatskih snaga u BiH i nad muslimanima.

Za brojne evidentirane zločine nad Srbima Tuđman i njegovi saradnici nikada nisu osuđeni.

Skandalozni slučaj oslobađanja Ante Gotovine, komandanta operacije "Oluja", u kojoj su ljudi ubijani, bombardovani i protjerani, stavio je tačku na bilo kakvu objektivnost Haškog suda.

Gotovina je u prvoj presudi osuđen na 27 godina zatvora, a njegof šef Tuđman prozvan za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, da bi političkim igrama, prije svega, tadašnje administracije SAD, u žalbenom postupku bio oslobođen bilo kakve odgovornosti.

Prema tom pricipu, hrvatsko društvo je oslobodilo svog "oca nacije" od bilo kakve odgovornosti za izazivanje rata i razaranja u samoj Hrvatskoj i regionu, za protjerivanje 200.000 stanovnika koji su bili srpske nacionalnosti, te uvođenje na mala vrata ustašizacije, koja i danas potresa hrvatsko društvo.

Biografija Franje Tuđmana, partizana u ranoj mladosti, pa istaknutog komuniste, zatim nacionalističkog disidenta i, na kraju, lidera sa radikalnim ciljevima koji je koketirao sa baštinom ustaške NDH, može se čitati i kao biografija hrvatske politike u 20. vijeku tokom trajanja Jugoslavije.

Bio je to princip: Jugoslavija dok mora, a nezavisna Hrvatska čim je bude moguće ostvariti - svim ciljevima i sredstvima.

Prethodni poglavnik Pavelić bio bi zadovoljan /i ljubomoran/ rezultatima Tuđmanovog doba, za koje je i sam, dobrim dijelom, "zaslužan".