VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Srpska pamti03/06/2020

NACISTI I USTAŠE DOGOVORILI PROGON SRBA

 

Prema ideologiji ustaša, istrebljenje Srba i Jevreja trebalo je da omogući Hrvatima /i muslimanima kao "dijelu Hrvata"/ dodatni životni prostor

 

ZAGREB, 3. JUNA /SRNA/ - Nacistička Njemačka i vlasti ustaške Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, na sastanku u Zagrebu 4. juna 1941. godine, dogovorile su iseljavanje, odnosno protjerivanje, u Srbiju oko 200.000 Srba.

Prema demografskim knjigama i nalazima istoričara Vladimira Žerjavića, Srbi su u fašističkoj NDH činili malo više od četvrtine stanovništva - prema službenim podacima iz 1941. godine bilo ih je 1.848.000, od ukupno 6.966.729 stanovnika, ili 26,5 odsto.

Protjerivanje srpskog stanovništva sa područja današnje Hrvatske /bez BiH, koja je takođe bila dio NDH/ bio je jedan od segmenata konačnog rješenja "srpskog pitanja", a druga dva načina bile su likvidacije ljudi i masovna pokrštavanja.

U NDH Hitler je uvrstio i područje BiH, na kojem je tada živjelo oko milion Srba, te dio Dalmacije i neke dijelove Srbije /u Vojvodini/.

Muslimane su ustaške vlasti smatrale Hrvatima i za njih je važio izraz "hrvatsko cvijeće".

U NDH je 1941. godine bilo 52,93 odsto rimokatolika, pravoslavnih 31,99 odsto /1.809.613/, te muslimana 12,78 odsto.

Istrebljivanje Jevreja bio je dio rasnih zakona nacista, a "srpsko pitanje" su posebno forsirale ustaše.

Prema ideologiji ustaša, istrebljenje Srba i Jevreja trebalo je da omogući Hrvatima /i muslimanima kao "dijelu Hrvata"/ dodatni životni prostor.

Odmah poslije dogovora njemačkih i hrvatskih nacista /ustaša/, počeo je progon Srba iz Slavonije, bjelovarskog kraja, Moslavine, Zagreba, Podravine i Banije.

Mnogi od njih su protjerani /ili kako je navodila ustaška vlast "iseljavani"/ putem sabirnih logora iz Hrvatske od jula do novembra 1941. godine.

Za protjerivanja Srba "zakonski osnov" bile su odredbe donesene u aprilu 1941. godine, odmah po dolasku ustaša na vlast.

"Svako ko na bilo koji način povrijedi ili je povrijedio čast i životne interese hrvatskog naroda ili bilo na koji način ugrozio opstanak NDH ili državne vlasti, pa makar djelo ostalo samo u pokušaju, ima se smatrati `krivcem zločina veleizdaje`, a kazna je smrt", pisalo je u tim odredbama.

Donesena je "Zakonska odredba o prelazu sa jedne vjere na drugu" -
njom se određenim kategorijama srpskog stanovništva u NDH omogućavao prelazak vjernika iz jedne vjerske zajednice u drugu /iz pravoslavne u rimokatoličku, odnosno grkokatoličku/.

Bilo je to ozakonjeno, a nasilno, prekrštavanje Srba u katolicizam, čemu se Rimokatolička crkva nije usprotivila. Zabranjene su sve srpske škole, ukinuta ćirilica...

Masovni organizovani progon Srba iz NDH vršen je svuda na području današnje Hrvatske, a posebno u gradu Zagrebu, u kojem je, prema popisu iz 1931. godine, bilo 13.279 pravoslavnih Srba, a među njima mnogo bogatih i društveno viđenijih osoba.

Srbi i Jevreji protjerivani su iz sjevernih dijelova Zagreba - tako je jedan dio Srba iseljen iz boljih dijelova grada u siromašnije. Ustaše su imale popise Srba čak i po zanimanjima, pa su u Zagrebu na meti bili Srbi ljekari, Srbi advokati, bankari, trgovci...

Ustaško rukovodstvo bilo je izuzetno zainteresovano, u okviru svoje politike prema Srbima, da iz NDH bude iseljeno što više Srba, navodi se i u radovima istoričara Filipa Škiljana.

Budući da ustaše nisu birale sredstva u postizanju tog cilja, teror nad Srbima u NDH, u segmentu iseljavanja, odnosno protjerivanja, imao je najrazličitije oblike, a mnogi Srbi su pod terorom i sami počeli da bježe u Srbiju.