VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 04/08/2020

"DJECA KOZARE" - FILM BEZ KOMPROMISA I UBLAŽAVANjA!

 

Da bi se postigla tolerancija treba snažno izgovoriti istinu. Ovoga puta, o zločinima nad djecom u vremenu Nezavisne Države Hrvatske i nacističke okupacije. Dugo je ta tema bila zatvorena i nekako je došao trenutak da se snimi i film, koji će biti namijenjen u prvom redu gledaocima bivše Jugoslavije, a zatim i cijelom svijetu, naglašava u intervjuu Srni jedan od najvećih eks-jugoslovenskih i hrvatskih filmskih autora

 

Priredio: Nenad TADIĆ

BIJELJINA, 4. AVGUSTA /SRNA/ - Jedan od najvećih hrvatskih, eks-jugoslovenskih i evropskih filmskih autora Lordan Zafranović priželjkuje da snimanje filima "Djeca Kozare" počne u jesen naredne godine i poručuje da nije spreman ni na kakve kompromise i "takozvana ublažavanja".

U intervjuu Srni Zafranović naglašava da bi posebno želio da u filmu igraju Nikola Kojo i Anica Dobra, te da premijera bude na festivalu u Kanu.

Zafranović ističe da će djecu u filmu glumiti mališani sa Kozare, na kojoj se ta drama i dešavala.

"Cijeli film će se snimati na području Kozare. Na samom startištu djece. S druge strane Une sagradićemo logor, koji bi mogao, ako se napravi, biti neka vrsta edukativnog centra za posjetioce, studente i istraživače", kaže Zafranović.

On ukazuje na sjajan scenario Arsena Diklića, koji je pisan prije 30 godina.

"Naravno da je kroz to vrijeme prošlo dosta novog iskustva koje ćemo ukomponovati unutar postojeće priče. Arsen Diklić je poznat kao pisac koji i o najsurovijim zločinima pokušava da priča na izrazito human način, ne optužujući nikoga unaprijed. Zanimljivo je kako obični ljudi, u trenutku, kada im se to omogući, postanu zločinci", navodi Zafranović.

Plan snimanja će uskoro biti izrađen prema mogućnostima finansiranja, napominje on i najavljuje "dug i neizvjestan put zatvaranja finansijske konstrukcije".

"Kako je to istorijski film, on je dosta skuplji od prosječnog. Od Filmskog centra Srbije dobili smo minimalna sredstva u visini od nešto manje od 10 odsto cijene filma. Vjerujemo, ipak, da postoji interesovanje za ovu vrstu filma i potreba da se on realizuje. Zato smo optimisti da ćemo naći partnere koji će nas zdušno finansijski podržati. Bez njih, tog filma neće biti", ukazuje Lordan Zafranović.

On otkriva da je već razgovarano sa jednim od najvećih producenata u Hrvatskoj o potrebi da i Hrvatska učestvuje u ovako velikom projektu, te da je taj producent pokazao veliko interesovanje.

"Vjerujem - ne zbog toga da bi me kontrolisao šta radim, već zato što postoji potreba da i Hrvatska bude ta koja će otvoriti tu, za sebe, bolnu temu", ističe Zafranović.

On ukazuje na potrebu za istinom i tolerancijom na ovim prostorima.

"Da bi se postigla tolerancija treba snažno izgovoriti istinu. Ovoga puta, o zločinima nad djecom u vremenu Nezavisne Države Hrvatske i nacističke okupacije. Dugo je ta tema bila zatvorena i nekako je došao trenutak da se snimi i film koji će biti namijenjen, u prvom redu, gledaocima bivše Jugoslavije, a zatim i cijelom svijetu", naglašava Zafranović.

Tamo gdje su ratovi uglavnom stradaju nevina djeca i to se dešava svakodnevno, podsjeća on i napominje da su ljudi "svjedoci velikih nesreća danas, naročito u doba izbjegličke krize".

"Stotine hiljada djece luta po raznim prihvatilištima i logorima Evrope. Kako do danas nisam mogao snimiti film o djeci Kozare, želim vjerovati da je i društvena klima na ovim prostorima to omogućila.

Zemlje bivše Jugoslavije pomalo se demokratizuju i gotovo sve zaklinju na antifašizam, kao temelj svih ideologija koje su nastale poslije raspada Jugoslavije. Taj potez se dugo čeka - da se elite pojedinih naroda izvine i zamole za oproštaj za zločine koje su počinili predstavnici tih naroda u Drugom svjetskom ratu i u nedavnom ratu na Balkanu", navodi Zafranović za Srnu.

Poznati režiser napominje da je svoevremeno paralelno teklo snimanje njegovih filmova i rat na Balkanu. Posebno kada je riječ o filmu "Zalazak stoljeća" /Testament/.

"Emigrirao sam zajedno sa tim filmom da bih ga završio negdje u Evropi. Poslije Beča i Pariza, završio sam ga u Pragu, tamo gdje sam i studirao film. Iz svega nosim gorak okus, ne toliko gorčine koju sam sam doživio, nego što je zbog moje slobode stvaranja i izbora stradala i moja familija na razne načine", navodi Zafranović.

On ističe da to nije mogao predvidjeti i da "ne zna da li je potrebno da danas bude oprezniji".

"Biće mnogo ljudi koji će nas podržavati i pomagati, ali će biti i ljutih protivnika i naših neprijatelja, koji će pokušavati da nam otežaju rad i plasman filma. Želim vjerovati da se stvar mijenja i da će film biti prihvaćen, jer smo svjedoci da su neki filmovi na sličnu temu dobro prihvaćeni, naročito u Hrvatskoj.

Još jednom bih otvoreno rekao, bez zadrške, da nisam spreman ni na kakve kompromise i takozvana ublažavanja", poručuje Zafranović.

On napominje da "ne podliježe uticaju bilo koje ideologije, osim ideologije istine".

"Moja publika manje-više zna šta će gledati dva sata dok ta drama traje. Volio bih da ona traje i poslije projekcije, da se na neki način utisne u glavu svakog gledaoca koji sebi može postavljati pitanja da li je moguće da se to ponovi, te da u svojoj sredini upozorava na sve oblike agresivnog nacionalizma", navodi Lordan Zafranović.

On procjenjuje da mu je iz perspektive života u Pragu teško govoriti o filmovima koji se rade na teritoriji bivše Jugoslavije.

"Znam samo jedno - vrlo rijetko govorim kritički o tuđim filmovima. Ako ne mogu da pohvalim, mogu cijeniti svakoga ko je film završio. Glavni problem kinematografije na Balkanu jeste nepostojeći producent i sasvim anonimne državne komisije koje ocjenjuju scenarije i autore, te poklanjaju državna finansijska sredstva.

Tu se dešava bespoštedna borba za svaki dinar i oni koji su bliži vlasti, koji je propagiraju, oni su bliže i novcu. To ima neku logiku jer država i finansira", navodi Zafranović.

On ukazuje na činjenicu da se bez jakog producenta vrlo rijetko može snimiti veliki film.

"Ovako se stvaraju neki slučajni filmovi, što se kaže `filmovi sa ulice`. Oni imaju jednu ili dvije premijere i poslije toga ne postoje. Imamo inflaciju filmskih akademija, na kojima se slabo uči film, koji se onda prikazuje na tim brojnim gradskim festivalima", ocjenjuje Zafranović i navodi da sve to "miriše na kućnu radinost, a ne na ozbiljnu profesiju".

On smatra da i dalje postoji autorski film, ali da ima daleko više takozvanih "realizacija".

"I jedni i drugi stvaraoci zovu se - režiseri, što nije dobro jer je razlika ogromna. Autor radi filmove iz svog svijeta, sa svojom formom nabijenom autentičnom energijom, a realizatori realizuju priču, manje-više uspješno, ali u istoj formi, kao da radi jedan jedini takozvani režiser", objašnjava Zafranović.

On otkriva da žali što nije uspio da snimi film "Ostrvo Balkan", prema romanu Vidosava Stevanovića, koji govori o posljednjem ratu u BiH.

"Upravo zbog nedostatka finansija nismo ga realizovali mada smo dogurali do samog početka snimanja. Svi koji su upoznati o tim materijalima, koje su izrađivali vrhunski umjetnici scenografije i kostima, govorili su o velikom poduhvatu. Još se nadam da ćemo taj film kad-tad snimiti", kaže Zafranović u intervjuu Srni.

Lordan Zafranović je jedan od najeminentnijih, najgledanijih i najnagrađivanijih filmskih autora iz doba eks-Jugoslavije.

Njegov dokumentarac "Krv i pepeo Jasenovca" bio je prvi ozbiljan film te vrste u bivšoj zemlji koji je Zafranoviću stvorio niz neprijatelja u samim državnim strukturama Jugoslavije, ali i Hrvatskoj.

Zafranović se teškim temama iz ustaške Nezavisne Države Hrvatske bavio i u remek-djelima "Okupacija u 26 slika", "Pad Italije", te filmu "Testament" iz devedesetih godina prošlog vijeka, uz početak ratova i raspada bivše zemlje.

Lordan Zafranović je snimio niz filmova, osim pomenutih, koji su u vrhu hrvatske i eks-jugoslovenske kinematografije, poput ostvarenja "Muke po Mati", "Večernja zvona" i "Ujed Anđela".