VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 19/11/2020

NAJZNAČAJNIJI AKT OD POVELJE KULINA BANA

 

Do danas niko nije predložio racionalinije i održivije rješenje od Dejtonskog papira. Pozivi da se on mijenja zapravo su pozivi na raspad jedinog mogućeg suživota na ovom prostoru

 

Piše: Nenad TADIĆ

BIJELJINA, 19. NOVEMBRA /SRNA/ - Četvrt vijeka nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma svaka normalna politička analiza pokazaće da je to tada /a i sada/ bilo jedino moguće rješenje za opstanak bilo kakve BiH.

OSNOVA DEJTONA - KUTILJEROV I OVEN-STOLTENBERGOV PLAN

Ovaj sporazum je nastao na osnovu dva prijedloga mirovnih ugovora - Kutiljerovog plana iz 1992. godine i Oven-Stoltenbergovog iz 1993, koje je prvo prihvatila pa odbacila muslimanska strana na čelu sa SDA i njenim liderom Alijom Izetbegovićem.

Na taj način rat je u prvom slučaju izazvan, a u drugom bezrazložno produžen.

Oba plana podrazumijevala su teritorije sa vlašću većinskih naroda, zajedničke institucije i spoljnu granicu BiH. To je bila jedina moguća formula opstanka BiH, koja od pada srednjovjekovne Bosne nije imala nikakav kontinuitet državnosti niti normalan demokratski život kao plod dogovora tri većinske religije i tri naroda.

Niz međusobnih ratova i političkih i vjerskih obračuna bili su dodatni teg za pravljenje bilo kakve zajedničke države, koja bez velikog uplitanja stranaca danas ne bi ni postojala jer nema ni narod ni zajednički identitet /ne postoje autentična zastava ili himna BiH/ koji bi bio osnova za postojanu državu.

OSMANSKA OKUPACIJA I GENOCID IZ NDH DODATNO BREME ZA SUŽIVOT

Turska viševjekovna okupacija poništila je nasljeđe srednjovjekovne bosanske države - hrišćanski narodi Srbi i Hrvati taj period smatraju najgorim razdobljem u istoriji ovoga tla, dok ga muslimani glorifikuju.

Stvaranje obje Jugoslavije Hrvati smatraju periodom prisilne srpske okupacije, a muslimani priznaju samo komunističku Jugoslaviju jer su dobili naciju, koju je proglasila tadašnja partijska vrhuška.

Srbi su tokom Drugog svjetskog rata doživjeli genocid u ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/, zajedno sa Jevrejima i Romima. Najveći broj Hrvata i muslimana su tada bili na zajedničkoj strani protiv Srba.

Isto se ponovilo nakon raspada Jugoslavije 1992. godine, da bi se Hrvati i Muslimani /Bošnjaci/ i sami sukobili u tom krvavom vjersko-građanskom ratu, za koji je u Dejtonu nađen pomirljiv izraz - "tragični sukob u regionu", mada Bošnjaci optužuju Srbe i Hrvate za "agresiju".

BOŠNjACI NAPRAVILI NOVI IDENTITET, A ŽELE DA SVE DRUGO BUDE PO STAROM

Bošnjaci su u međuvemenu negirali bilo kakvu vezu sa srpsko-hrvatskim jezikom, koji su govorili vijekovima i svoj jezik nazvali po samo jednom dijelu države - bosanski.

Napravili su i novu naciju - bošnjačku, paradoksalno insistirajući na zajedničkom životu sa onima koje ne smatraju više dijelom svoga nacionalnog, jezičkog i kulturološkog identiteta.

Takva BiH danas postoji samo na balansu Dejtona jer nema više ništa drugo što bi te narode održalo na okupu.

Bošnjaci nude opet kao "rješenje" stranu upravu u vidu Kancelarije visokog predstavnika /OHR/, koja bi trebala da bude iznad ustava, da smjenjuje izabrane predstavnike naroda i političkih partija i da modelira budućnost po želji bošnjačke politike.

Za Srbe i Hrvate takva ideja je neprihvatljiva i smatraju je pokušajem nove međunarode okupacije kojom bi se mijenjao Dejton i rezultati rata.

ZA SRBE JE REPUBLIKA SRPSKA POČETAK I KRAJ SVEGA

Gotovo 97 odsto Srba iz BiH već 28 godina /od 9. januara 1992. godine/ živi u Republici Srpskoj.

Generacije su odgojene u novoj realnosti srpske političke i kulturne atonomije i šanse da Srbi odustanu od Republike Srpske ne postoje, osim u planovima onih koji bi da ponove 1992. godinu.

HRVATI POD POLITIČKO-POPULACIONIM PRITISKOM BOŠNjAKA

Hrvati su Dejtonskim mirovnim sporazumom učvrstli granice nezavisne Hrvatske tako što su dobili većinske kantone uz njenu granicu, a imaju i vlast u kantonima u kojima su tradiocionalna većina.

Nastojanje bošnjačke većine da proširi politički i teritorijalni uticaj i na dijelove Federacije BiH gdje Bošnjaci nisu u većini dovelo je do depopulacije hrvatskog življa prema zapadnoj Hercegovini, te izazvalo nove nacionalne omraze.

BOŠNjACI TRAŽE DA STRANCI VLADAJU U NjIHOVO IME

Bošnjačka politika nastoji da prikaže Dejtonski mirovni sporazum kao "neodrživ" i kao "ludačku košulju", istovremeno nudeći stranu političku okupaciju i povratak na stanje iz 1992. godine bez ikakvih unutrašnjih podjela.

Takva namjera je, zapravo, opasna utopija koja bi, u slučaju da se neki strani faktor odluči za tako nešto, dovela do ne samo definitivnog raspada BiH, već i do novih nacionalnih sukoba.

Ono što je najveći problem Dejtonskog sporazuma jeste njegovo narušavanje i odstupanje od originalnog teksta, koji je BiH označio kao zajednicu tri naroda, ali i dva konstitutivna entiteta - Republike Srpske i Federacije BiH, koji imaju, kao i sve države - sudsku, izvršnu i zakonodavnu vlast.

Odlukama OHR-a i Ustavnog suda, koji su pod politički uticajem stranih interesa i u službi pomoći bošnjačkoj vlasti u Sarajevu, sporazum je u nekim aspektima devastiran i upravo u tom segmentu predstavlja problem za zajednički život.

JEDINI PROBLEM DEJTONA - NjEGOVO NEUSTAVNO MIJENjANjE

Samo tamo gdje je Dejton mijenjan, uglavnom pod pritiskom, postoje problemi u njegovom funkcionisanju. Znači, ne samo da Dejtonski sporazum nije sporan, već je problem upravo njegovo mijenjanje neustavnim putem koje izaziva velike političke krize i nacionalne napetosti.

Do danas niko nije predložio racionalnije i održivije rješenje od Dejtonskog papira. Pozivi da se on mijenja zapravo su pozivi na raspad jedinog mogućeg suživota na ovom prostoru.

Ne postoji ni teoretska mogućnost povratka u nekakvu "Republiku BiH" jer to, sem jedne strane /bošnjačke/, ne želi niko drugi. Insistiranje na takvom raspletu vratilo bi sve na 1992. godinu i ovaj put nikakav Dejtonski sporazum ne bi mogao da popravi štetu nastalu takvim političkim avanturizmom.

NAJZNAČAJNIJI AKT OD POVELJE KULINA BANA

Od Povelje Kulina Bana iz doba bosanske državnosti, koju je uništila osmanska okupacija, nije bilo značajnijeg akta u BiH od Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Onaj ko ne želi dejtonsku BiH - ne želi je nikakvu, jer neka druga, objektivno, i nije moguća.