VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 05/11/2021

CERNICA - SELO NATOPLJENO SRPSKOM KRVLJU

 

Srbi u Cernici su poput Isusa Hrista - svi do jednog raspeti, predati na iskušenje, jer drugačije se ne može opisati to što je svako ostajanjem na svome krvlju zalivenom imanju i domu unaprijed prinio žrtvu, navodi paroh Zoran Kojić.

 

Priredio: Neđeljko ZEJAK

GNjILANE, 5. NOVEMBRA /SRNA/ - U selu Cernica kod Gnjilana, u kome u apsolutnoj izolaciji preživljava dvadesetak srpskih porodica sa samo dvoje djece školskog uzrasta, albanski ekstremisti u crno su zavili stotinjak srpskih porodica, koliko ih je živjelo do povlačenja srpske vojske i policije u junu 1999. godine.

"Nema ulice, sokaka ili dvorišta koje nije krvlju natopljeno. Nema kuće niti doma u kome nije ubijen ili kidnapovan član porodice ili blizak rođak", ističe za Srnu lokalni paroh Zoran Kojić.

Podsjećajući da je maja 2000. godine u prisustvu američkih vojnika stacioniranih na punktu udaljenom pedesetak metara od "štale", u kojoj je organizovana nastava za srpsku djecu, ubijeno troje Srba, među kojima i troipogodišnji Miloš Petrović, Kojić kaže da moli Boga da ruka pravde stigne zločince.

"Teško je i meni, kao proti i kao čoveku, da svakodnevno, iako spreman na praštanje, iščekujem neki novi zločin, neki napad, jer je očigledno da sve dok je i poslednjeg Srbina u Cernici zlotvori neće odustati od namere da očiste ovo selo od pravoslavlja", navodi on.

Kojić ističe da je "narod veran crkvi, odan Bogu i svojoj veri, ali se neki usud obrušio i čini mu se da su Srbi poput Isusa Hrista - svi do jednog raspeti, predati na iskušenje, jer drugačije ne može opisati to što je svako ostajanjem na svome krvlju zalivenom imanju i domu unapred prineo žrtvu".

On navodi da je preostalim Cerničanima jedini lijek odlazak u crkvu, prisluživanje svijeća i molitva Bogu.

Majskog popodneva 2000. godine iz automatskog oružja ubijeni su mještani Vojin Vasić /57/, Tihomir Simijonović /43/ i dijete od tri i po godine Miloš Petrović, dok je Petko Janković /35/ teško ranjen.

Srbi su, kako kaže Milošev otac, znali da je zločin počinio "crni bombarder" Afrim Zećiri, kojeg su policajci Unmika odmah lišili slobode, ali je poslije nepune dvije godine "usljed nedostatka dokaza" pušten na slobodu.

"Oslobođen je i plaćena mu je enormna odšteta", ističe Petrović i pojašnjava da koliko ga boli ugašen život njegovog mezimca toliko mu dušu para slobodno kretanje i slavljeničko držanje Zećirija, koji i dan-danas po Cernici i gnjilanskoj opštini čini zulum nad Srbima.

O bezvlašću govori i obijanje i pljačka Hrama Hrista Spasa koja se dogodila prije nekoliko godina.

"Zvonar na lokalnoj crkvi je zatekao Albanca koji je obio crkvena vrata dok u džepove stavlja novac sa ikone. Uspeo je da mu umakne i pokušao da preskoči ogradu od bodljikave žice kojom su Amerikanci opasali našu svetinju. Zakačio se na ogradi i ostao da visi.

Došla je policija i skinula ga, ali umesto da bude podneta prijava, zvonar je morao da plati 300 evra odštete za nanete povrede lopovu", ističe paroh Kojić potvrđujući Petrovićeve riječi da su Srbi u Cernici "glineni golubovi".

Ipak, koliko god da su preostali Srbi žive mete, jača odlučnost da opstanu i prežive "arbanaški zulum".

Imaju školu, jedinu srpsku instituciju koja funkcioniše, a tridesetak, uglavnom mlađih, prosvjetnih radnika zarađuje plate koje ih zadržavaju u selu.

Srbi se nadaju da će sa obnovom crkve iz 12. vijeka biti izgrađena i škola na placu koji im je u neposrednoj blizini crkve poklonila kosovska opština Gnjilane I njen predsjednik LJutvu Haziri.

"Za razliku od mnogih Srba, funkcionera, koji su dolazili da upale sveće na grobu malog Miloša, obećavali gradnju škole i obnovu crkve, Haziri je mnogo učinio za nas. Za šta god da mu se obratimo pomogne, ali on ne može da bude stražar i čuvar svakog doma u našem selu", navodi paroh Kojić.

Pedagog u Osnovnoj školi "Branko Radičević" Ana Raistić, kaže da se odlukom da ostane u Cernici svrstala u grupu Srba koji su svoj život, ma kako to zvučalo, stavili u Božije ruke.

"Znamo da Albancima najviše smetamo mi prosvetni radnici jer su svesni da sve dok je škole i dok se uz crkvena zvona oglašava i školsko zvono, u Cernici žive Srbi", napominje ona.

Tračak radosti Cerničkoj djeci unijeli su predstavnici Humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", u čije ime je đakon Bratislav Bogdanović uručio komplete školskog pribora, sveske i druga nastavna pomagala sa željom da se ponovo vide o Božiću i Svetom Savi.